Ovih dana naše misli i pažnja usmjerene su na Korita, na sve što se tamo mijenja i radi, neuništivom voljom i ljubavlju Korićana. U ovom svjetlu donosimo pjesmu koju je napisala i poslala gospođa Blaženka Vulić Jadras.

KORITA (Blaženka Vulić Jardas)

OVDJE SU BILA KORITA
I BIT ĆE TU DOVIJEKA,
OVDJE SU ŽIVJELI VULIĆI
VJETROVE DONOSI JEKA.

PELIN JE GORKE SUZE DAO
PUSTIO KORJENJE KROZ GRUDE MOJE,
ON MI JE BOSNU MOJU UKRAO
GDJE VULIĆEVA SJEMENA STOJE.

PROKLETA RUKA, ČIZMA KRVAVA
TI HULIGANI I PROBISVJETI
HTJELI SU CIJELU BOSNU ZA SEBE,
HTJELI SU HRVATSKO SRCE UZETI.

PUSTINJA, GOLET I RUŠEVINE,
TEK MRVA SUNCA SA NEBA MALA
TADA MI JEDNA NA UM SINE
PA MOJA BOSNA TU JE OSTALA.

VINIKA NAŠA ZNAK JE SELA
I PRADJEDOVA I OTACA,
VINIKA NAŠA NIJE SE DALA
JER TO JE JEKA NAŠIH SRDACA.

PROSTRANE NJIVE, LIVADE, KAMEN
I PELIN SVUDA, POSVUDA STOJI.
TU SU KORJENI ŽIVOTA MOGA
TU SU ŽIVJELI VULIĆI MOJI.

SAD SU KRIŽEVI ZNAKOM ŽIVOTA
PA MAKAR KUĆA NEMA KROVA,
SVA ONA KORITSKA BISTRA LJEPOTA
BIT ĆE JOŠ LJEPŠA, JAČA I NOVA.

PROSTRANO POLJE MAĆU ZOVE,
ZOVU I STIPU BRDA DALEKA,
I TETKU DRAGICU I MOGA TATU
I ĆIĆA SLAVKA, ČUJE SE JEKA.

AL TO JE SAMO OD KRVI I MUKE
OD MRTVIH DUŠA MANDE I MATE,
OD MOJIH DJEDOVA I MOJIH KORJENA
DA IM SE GROZNE MUKE SKRATE.

DOĐITE DJECO I UNUCI MOJI,
NEK DRUGI VIDE ČOVJEK ŠTO JE,
RAZLETITE SE PO NAŠIM POLJIMA
GDJE VULIĆEVI STOLJEĆIMA STOJE.

OVDJE SU BILA KORITA
I BIT ĆE TU DOVIJEKA,
OVDJE SU ŽIVJELI VULIĆI
VJETROVE DONOSI JEKA.