O crkvi u Uništima

 

Slika prikazuje mjesto na kojem je bila crkva Sv. Josipa i njezine ostatke nakon četničkog pohoda.

 


Katolička crkva u Unišima građena je krajem XIX. stoljeća, gradio ju je fra Mijo Kotaraš (rođen kao pravoslavni, u Topolju na izvoru Krke), prvi put je devastirana tijekom Drugog rata, a u ovom zadnjem, Domovinskom ratu, četničke horde razorile su je tako da se ni temelj ne poznaje. Na stranicama nekog ekstremističkog foruma iz Banja Luke, izvjesni Lenjin piše kako u selu nema crkve do pravoslavne, što je notorna laž, jer on dobro zna kada je i od koga minirana katolička crkva Sv. Josipa, iznad kuća u Gornjem selu, u zimu 1993. godine. Za gradnju nove crkve zaslužan je upravo Lenjin i njegovi sljedbenici, da nisu srušili staru, ne bi bilo potrebe za gradnjom nove, i čija gradnja na novoj lokaciji je uvjetovana najprije strukturom stanovništva, ne mogu se starci penjati uz stranu da se Bogu mole, zato su tražili da to bude u selu. Predložili su da je najpogodnija lokacija kod Matine pojate, između puta i ogradnog zida doma kulture (istog su četnici iz cetinski sela devastirali početkom rata 1991. godine, kada su naoružani upali u selo, a Lenjin se je malo kasnije uselio u njega, ko paša u neki han), na zemljištu u vlasništvu: dijelom Mate Galiota (Milančevom), a dijelom Josipa Momira Galiota, koji nije pravio nikakve smetnje oko smještaja crkve, ne vidim onda razlog za brigu nekog TAMO DALEKO.


Pravoslavna crkva „iza polja“ nije devastirana, ni zapaljena u ratu, ni neposredno iza rata, već nekoliko godina kasnije, a uzrok je bio požar kojeg je zapalio Bože Barišić Prnjar iz Podgradine, od tamo se požar proširio do Šale i Manite drage, kojom prilikom je učinjena velika šumska šteta, a tom prilikom su izgorjeli mnogi plasti sijena u uniškom polju, i crkva „iza polja“, koju kako vidite nisu zapalile „ustaše“, već je vatru potpalio pravoslavni iz Podgradine. Zvono sa crkve „iza polja“ stajalo je potom na preslici nekoliko godina, ali je palo zajedno s njom prošlo ljeto i sada se nalazi kod Marka Stevičina, jednog od četvoro pravoslavnih koji su ostali živjeti u selu. Toliko o vašoj istini i poštenju.


Nisu hrvatske snage palile vjerske objekte, već su ih zaštitili, to svjedoči činjenica da nijedna pravoslavna crkva u vrličkoj i kninskoj krajini nije niti oskrnavljena, dok su katoličke od strane četnička uglavnom srušene, kako bi se tako zatomio svaki trag katoličanstvu na ovim prostorima, te poslije pisala lažljiva istorija ‘o vekovnoj srpskoj zemlji’.


U selu postoje organi mjesne vlasti koja radi po svim zakonima BiH, a članovi Vijeća MZ su mudri ljudi, neće dozvoliti skrnavljenje kulturnih objekata, dapače oni čuvaju kulturno naslijeđe. Tako su dijelom obnovili dom kulture, groblje (zajedničko), seoski bunar Pumpu, uređuju seoske putove, a za ovu godinu planiraju nastaviti sa obnovom doma kulture, te sanacije Gusterne i Špije, zapuštenih seoskih bunara još iz turskih zemana.


Iz ovoga je svakom pametnom razvidno da je TAMO NEKI dižu buku bez potrebe, češu se i tamo gdje ih ne svrbi, mi iz sela Uništa u kojem je Hrvata 1991. godine bilo više od 140, ali zbog poznatih problema oko bolničkog liječenja u Kninu i Vrlici, te zaposlenja u splitskom bazenu bili su prijavljeni u mjestu rada (svatko tko je radio u Solinu, Splitu, Vrlici, Kninu… morao je biti prijavljen u mjestu rada, drugačije ne bi dobili posao, iako su im žene i djeca stanovali u Uništima), i nisu se početkom rata prijavili da žive u selu, kao neki od pravoslavnih, koji su isto bili odjavljeni, ali su se 1991. godine prijavili da žive u Uništima (Bos Grahovo), kao Tasle, Rade, Trule, Dule, itd., a zabrinuti inicijatori saborovanja besramno petljaju. Početkom rata u gornjem selu je bilo sedam pravoslavnih obitelji, i u donjem isto toliko, a katoličkih oko 23, i to su pokazatelji odnosa. Tako je 1856. zabilježeno da je u selu bilo 17 katoličkih i 9 pravoslavnih kuća, iz čega se može vidjeti da se omjer obitelji u selu nije mijenjao do ovog rata, a tom su uzrok pak bilo odlazak pobunjenika u druge krajeve u Oluji 95..


Puno buke oko ničega, ovo je malo selo u kojem živi još nekoliko starčadi, a kad oni odu ostaće prazna ova mala kotlina, ma što TAMO DALEKO neki mislili i pisali.

5 comments

Skip to comment form

    • danko on 23.12.2009 at 13:28

    Ovde vidim jedan nerealan opis,pa zato cu upisati komentar.Nadam se da administrator nece ukloniti isti jer mu mozda nece biti po volji.Ovde se pominje kako su “cetnici” porusili katolicke crkve i kuce a “ustase”bile nevine.Pa ko popali ona Srpska sela u Zadarskom zaledju,Kninu i okolini gdje su”srpska groblja sravnjena sa zemljom kao i njihovi domovi”.Ovo vidi da je “portal obitelji Sarić”.Koliko vi poznajete svoje porijeklo!?Očigledno slabo!Jer prezime Sarić potiče iz Crne Gore i pravoslavne su vjeroispovesti.Tačno je da Sarić-a ima i Hrvata i Muslimana ali svi vuku isto porijeklo!Pitate se zašto to govorim?Muslimani su 500 godina vršili poturčavanje a i Hrvati.Zašto svi Sarići koji su Hrvati dolaze do tog da su porijeklom iz Dalmacije i tu se zaustavljaju jer ne žele da saznaju istinu.U Crnoj Gori i sad postoji selo Banjani-Velimlje opština Nikšić gdje žive Sarići kao i grobovi predaka.Prezime Sarić (srbain) Bogdan Sarić pominje se u 1388 godini u knigama dubrovačke republike!

    • EDVARD GALI(J)OT on 17.06.2010 at 20:06

    Prezime Galiot-povijest?
    Naime postoji jos nekoliko teorija od kuda su dosli Galioti.Jedna od njih koja pije vodu je i ona da Galioti potjecu iz Italije.Tocnije iz Regije Veneto sa centrom u gradu Venecija.Kao podloga tomu je da i dan danas postoje obitelji/familije/ sa prezimenom Galioti.Ja sam imao srecu da upoznam jednoga izvjesnog Bruna Galioti-a iz Venecije koji je prije domovinskog rata boravio u Vojvodini s namjerom da kupi neku tvornicu obuce.On mi je pricao da postoje mnoge obitelji sa prezimenom Galioti.Tako dalje kaze da je otprilike prije 300 godina jedna veca grupa Galiota migrirala iz Veneta prema istocnoj obali jadranskog mora,preko Istre,dalmacije u Dalmatinsku zagoru.Detaljnije cu drugi put pisati zato jer tvrdim da nije povijest samo ono sto je netko jednom objavio i da je to jedina istina o porijeklu Galiota.Pitam se otkuda su Galioti koji zive u Spanjolskoj i Francuskoj,a nisu potekli iz Unista.U svakom slucaju cijenim rad Slavka Galiota da svojim pisanjem zeli educirati one koje zanima povijest Unista i Galiota,ali mora znati da i drugi imaju neke povijesne cinjenice koje su bitne za satavljanje povijesnog mozaika.Edvard Gali(j)ot,mr

    • galiot on 10.03.2012 at 22:12

    danko je napisao
    Eto, i u ovom odgovoru se vidi sva bijeda vukovštine, mi smo govorili o rušenju vjerskih objekata, i činjenici da nijedna pravoslavna crkva nije “minirana”, ako je zbog razmjene vatre oštećena gelerima neka od crkava to onda nije isto ko čin koji su izveli SANU sljedbenici po dalmatinskim i bosanskim selima. Neka srpska sela oko zadra su bile prve crte bojišnice, iz njih se tuklo po primorskim mjestima, u akciji oslobađanja zadarskog zaleđa usljed borbenih djelovanja ona su i stradala. Što vam odjednom “fali” rodni kraj, pa valjda ste dobili ono za čim ste težili, sad živite u jednoj otadžbini, istina malo smanjenoj, ali je vaša. Malo je neumjesno predbacivati krivnju na drugoga, umjesto da tražite oprost za ono što ste nam uradili, počevši od maltretiranja na barikadama, progona tijekom rata, šikaniranja, napastovanja starica od strane pripadnika benkovačke brigade u Mirkinom podromu, vi optužujete, a najviše ono rugo iz Australije.
    A o Sarića prezimenu nemaš pojma, još će ispasti da su prvi ljudi ustvari bili srbi, ali se to nije znali dok Šešelj i danko to nisu obznanili. Prezime Sarić izvedeno je iz zanimanja kao i prezimena: Kovač (ević), Zidar, Kujundžić, Kalajdžić, Samardžić, a tim zanimanjima bavili su se osim Srba i pripadnici drugih etničkih skupina, plemena i naroda, i tako su onda iz zanimanja nastala prezimena.

    Edvard Gali(j)ot je napisao

    Drago mi je da sam potakao druge na raspravu o Galiotima, ali vidim da moj tekst nije pažljivo pročitan, naveo sam da je prezime nastalo od zanimanja i da je uvriježeno na cijelom Mediteranu, pa tako i u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Albaniji, Crnoj Gori… u svim tim zemljama ljudi su plovili, odnosno bili galioti-pomorci-mornari… Neki povijesni podatak relevantan je samo ako se temelji na povijesnoj činjenici, a kad je u pitanju prezime Galiot iz Uništa onda se to može dokazati samo po matičnim knjigama, a po tim knjigama se vidi da im podrijetlo vodi isključivo sa dalamtinskog krša, a ne iz Veneta. Istina je da su se određene venecijanske obitelji s različitim prezimenima naseljavale u Dalmaciju, ali samo u gradove, dok su u kraškim poljima ako su bili plemići dobivali samo posjede, teško je vjerovati da bi se neke brojnije obitelji iz venetskog kraja doselile u siromašnu, zemljom škrtu dalmatinsku zagoru, i dinarske vrletne gudure…

    • galiot on 11.03.2012 at 10:44

    U knjizi “PLEMENA IMOTSKE KRAJINE” fra Vjeke Vrčića (Imotski, 1990.) na str. 122, 192, i 214 navodi se da je Petar Radovan iz Ričica doveo šest obitelji, te da su u spisima ostala poznata imena nekih plemena: Bekavac, Jurić, Juričić-Galitović i Novaković. Juričićima je prvo prezime bilo Galiotović-Galiot. Neki Juričići-Galioti su ostali u Brelima, a drugi su se vratili u Krajinu. Kad se stvarao Zemljišnik 1725., Ante Juričević, Mate i Ivan Galotović dobili su zemlju u Prološcu. U breljanskim maticama za 1802. upisani su kao Galioti a 1805. Juričić. Da su se Juričići dugo vremena prezivali Galioti svjedoči i naziv predjela u Biokovu “Galiotovi doci”.
    U Elaboratu Austrijskog katastarskog premjera od 1830. godine Juričiće susrećemo kao vlasnike građevinskih objekata i zemljišta u trima zaseocima, a objekti su bili upisani na imena:
    a) ispod Sv. Jurja – Mate, Agustina, Ivana rečenog Galiot, Mate r. Galiot, Ivana i Stjepana,
    b) sjevernije od Sv. Jurja – Mande, Nikole, Juričić Galiot Stjepana i Ante pok. Nikole,
    c) zabrdom (ispod crkve Sv. Nikole) – Juričić-Galiot Mate, Nikole i Stjepana.
    Prilikom popisa stanovništva 1948. godine u Republici Hrvatskoj Juričići su živjeli u 120 mjesta, a u Brelima je živjelo 28 članova u 6 obitelji.
    Toliko o istinitim činjenicama o Galiotima

    O Sarićima (dio prezet s Ogorskog portala)
    Kao što sam u ranijem tekstu naveo Sarić je prezime nastalo od zanimanja, i nije svojstveno samo jednom području, već ga nose i pripadnici različitih naroda i na njihovom jeziku. Sarići iz grahovskog polja vuku podrijeklo iz prominsko-miljevačkog kraja, odnosno s tog područja stanovništvo je koristilo planine oko grahovskog polja za ljetna selišta/torine, prije turske najezde i poslije, skoro do Domovinskog rata (Dujo mi je pričao o Anti Knezu i drugim dalmatinskim stočarima koji su gonili ovce na izgon na Razvalu, u Strmac, pa sve do Šatora i glamočkog Međugorja. Sarići se u matičnim knjigama spominju davno prije drugih u grahovskom polju (Matica krštenih za 1774. godinu župe Ljubunčić), a do nedavno Sarić su se prezivali još i današnji Špiranovići i Božanovići iz Luka.
    U Hrvatskoj se danas 980 osoba preziva Sarić, a najviše ih je u Cetinskoj krajini, na kliško-mućkom području, u Lukarima (Knin), te u okolici Dubrovnika, Slavonskog Broda i Zagreba.
    Sarići su na mućkom području rod novijeg vremena: u popisu stanovništva 1948. godine upisano je u Neoriću 11 obitelji s prezimenom Sarić, što ne znači da tu nisu stigli i ranije, svakako iza 1835. godine, jer nisu upisani u austrijskom zemljišniku iz te godine.
    Danas u Neoriću živi 6 obitelji s prezimenom Sočo, koje imaju ukupno 18 duša.
    Starina roda Sarića je Prugovo, mjesto u zaleđu Klisa.
    U matici krštenih stare župe Zminovo, koje je od 1679. do 1686 godine vodio „leteći“ župnik fra Bonaventura Biloglav, zabilježeni su i najstariji podaci o rodu Sarića u Prugovu:
    – 1679. godine Frane Sarić;

    -1680. godine Petar i Martin Sarić;

    -1685. godine Petar, Martin i Duje Sarić.
    U arhivu Šibenske biskupije sačuvan je popis obitelji, koje su 1686. godine doselile iz župe Zmina na skradinsko područje:

    -u Skradin je u skupini Luke Živkovića doselila 7-člana obitelj Jure Sarića (2 odrasla muškarca, dvoje muške djece i 3 odras¬le ženske osobe);

    -u Velim u skupini Ivice Blaževića stigle su: 4-člana obitelj Martina Sarića (2 odrasle muške osobe, po jedno muško i žensko dijete) i 8-člana obitelj Luke Sarića (tri odrasle muške osobe, dvoje muške i troje ženske djece). Obitelj Luke Sarića stigla je s 13 grla krupne i 20 grla sitne stoke.
    -u Velim u skupini Mije Blaževića doselio je Jure Sarić, uz čije je ime upisano da ima četiri osobe za oružje, te po šest muškaraca i ženskih osoba, dakle obitelj od 16 duša.
    Godine 1709. u banderiji harambaše Mate Veića iz Neorića u Prugovu je zabilježena obiteljska zadruga Mije Sarića pok. Luke s 28 i obitelj Petra Sarića pok. Duje s 18 duša.
    U Alberghettijevu zemljišniku (1725-29) u Prugovu su upisane tri Sarića obitelji: Luke pok. Mije, njegova brata Ilije i Petra pok. Duje.
    U Prugovu je u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine upisano šest obitelji s prezimenom Sarić: dvojice Anta, Barišina, Dujina, Martinova i Matina; godine 1948. u Muću je živjelo 13 Sarića obitelji..
    U spisima sinjskih bilježnika J. A. Soldo našao i opis zanimljivog događaja u vezi sa Sarićima. “Godine 1784. Aneta, kći Anzola Sarića, kaplara u kompaniji poručnika conta Ema Crouatija a cavallo udala se za Luigija Florija pokojnog. Bernardina, plemića iz Verone. Sarić je dao svojoj kćeri obilnu rubeninu u vrijednosti od 1.760 lira, zlatnih ukrasa (dva para naušnica od kojih jedan s biserima, a drugi od čista zlata), srebrene kopče za cipele, a još jednu na kruni, usve u vrijednosti od 930 lira, malih i velikih limenih tanjura (110 lira), cipele od svile, teleće kože i deset pari od grubog platna, krevet, jastuke i pokrivač od grubog platna (160 lira).Novca joj je dao 2.180 lira, usve 6.200 lira. Zaručnik je time bio zadovoljan i obećao je da će miraz čuvati u Calluri, gdje će živjeti. U slučaju nevolje, nedaobog, miraz će pripasti supruzi do njezine posljednje volje, i čuvat će ga po mletačkim zakonima.”
    Iz svega navedenog očigledno je da su Sarići starosjedioci u Prugovu i da su tamo živjeli i prije konačnog oslobođenja Klisa od Turaka 1648. godine.
    Sarići pak u maticama župe Trilj mogu pratiti od početka 19. stoljeća ili posve precizno od vjenčanja Stipana Sarića i Marte Župa (1818), koji su u braku imali dvoje djece: Anu (1838) i Ivanu (1831). Danas na triljskom području Sarići žive u Trilju (7 obitelji, 17 članova).
    Sarića ima i Ploča, i danas diljem Hrvatske i svijeta, i toliko o dankovim teorijama (svi i svuda su potomci izabranog naroda s brdovitog Balkana).

    • Zeljko Maljkovic on 08.06.2019 at 09:47

    Sve ovo je laz i prvara Unista nikom vise ne trebaju ja zato ne krivim svoje komsije , prijatetelje, kumove i rodzake Hrvate iz Unista ali mi niciju imovinu nikada nismo unistavali vec smo je naprotiv cuvali koliko smo mogli i imeli 4 godine (cak smo 3 godine imali i punkt ispod sela gdje smo drzali starazu da neko sa strane nebi unistio imovinu nasih prijatelja i rodzaka Hrvata,jer smo mi to kroz vjekove i bili).Kada je Hrvatska vojska dosla 1995 godine na Unista svi mi koji smo odale dobro znamo sta se dogodilo. Uostalom za to postoje svjedocanstava u rusevinama srpskih kuca koje se i dan danas mogu vidjeti.Ta ista vojska je zapalila i neke Hrvatske kuce valjda iz neznanja svi mi iz Unista koji to oce da priznaju dobro znamo.Ja nemam protiv nikoga nista ali mi smeta da u nasoj zajednickoj nesreci (ostali smo bez doma korena ognjistaii i Srbi i Hrvati svega drugog sto covjek nosi iz djetinjsta i rodjenja djelovanjem sila koje su bile van naseg domasaja i bez nase krivice) i sada kada ponekad citam i cujem poneke komentare i razmisljanja pitam se da li ti ljudi zive ne u dvadesprvom vjeku vec u nekom srednjem vjeku ili jos gorem mracnom dobu.Cak smo imali i priliku da tu nasu sirotinju i obnovimo i Srbi i Hrvati posle rata a mi svi Unistani vrlo dobro znamo zasto se to nije desilo i pored izvarednih mogucnosti od strane vlasti i medjunarodne zajednice (opet je proradila bespotrebna zavist bolje da ni ja nemam nista nego da sused dobije nesto).Zasto je to tako bilo i to je nama dobro poznato.
    Ovo ne pisem zbog neke zavisti ili nedaj boze mrznje ali oni koji su upuceni u dogadjaje na Unistina vrlo dobro znaju sta je sve to bilo vec samo iz razloga za one koji nisu informisani da imaju uvid u pravo stanje stvari.
    Jedan od potpisnika (Tomislv neznam ko je valjda neki od mladjih pa se nemogu sjetiti ciji je sigurno mada mislim da ga znam pa da ne nagadjam)sto navodi neke nase nadimke ja sam taj za koga pise da je Tasle bio sam prisiljen da napustim prethodni posao u Hrvatskoj 1991. godine i tada nikoga nije bilo briga za nas ni ni duzne za ista. DA ZAVRSIM UPRAVO SAM JA
    CINI MI SE NEKE NJEGOVE RODZAKE IZVAREDNI LJUDI I PRIJATELJI(I NE SAMO NJIH) PUNO POMOGAO U VRIJEME RATNIH ZBIVANJA ZA STO SU MI UVJEK BILI ZAHVALNI A OVI OMLADINCI TO NEZNAJU ILI SU PO OBICAJU ZABORAVILI.
    PS. Dobro se lako zaboravi
    Pozdrav Zeljko Maljkovic

Leave a Reply

Your email address will not be published.