Galiot

Tekst dostavio prof Slavko Galiot:

Listajući Enciklopediju hrvatskih prezimena iznenadio sam se kada sam pročitao podatke uz prezime Galiot, nisam mogao vjerovati da je netko stavio neprovjerene i netočne podatke u ovako opsežnom djelu. Naime, tamo stoji da su se osobe s ovim prezimenom naselili u RH od Podrinja, točnije iz Uništa kod Višegrada, što nema veze sa zdravim razumom. Nazvao sam Uredništvo i tamo mi je izvjesna gospođa Kristina objasnila kako su oni slali dopise nekima s prezimenom Galiot, ali im nitko nije odgovorio. Ovo je prilika da netko ipak nešto kaže, pa ću se potruditi iznijeti povijest nastanka ovog prezimena.

 

         Tu (u Enciklopediji hrvatskih prezimena) je istina samo to što se tamo spominje toponim Uništa (prolaz kroz udolinu ili klanac  u planinskom masivu „unišao, ušao…”), dok se selo, odkud su Galioti podrijetlom, nalazi na drugoj strani Bosne i Hercegovine, u srcu planine Dinare i upravo kroz ovu unišku prodolinu bio je karavanski put, kojim se ulazilo iz grahovske u vrličku dolinu;  odnosno tu bi putnik namjernik „unišao“ iz osmanskog u mletačko područje, kasnije austrougarsko carstvo, jugoslavensko i danas u hrvatski državni teritorij (nekad je bio u funkciji granični prijelaz „Raštela Uništa“, dok je danas bez graničnog nadzora, iz razloga nepostojanja puta iz Uništa prema Bosni. Jedini put iz sela vodi preko RH, odnosno susjednog dalmatinskog sela Kijeva).

 

         Uništa u Dinari su bila ispasište (staje) u ljetnim mjesecima, na koje su gonili blago seljani Mahovica kraj Vrlike, a kada su Turci zabranili transhumanski način, osim za one koji su stalno živjeli na njihovom teritoriju (oko 1770. god.) mahovički starci su doskočili Turcima, po jednog sina su ostavili na Uništima cijele godine, tako bi na sljedeće ljeto izgnali svoje blago kod sina – i tako dugi niz godina, a sin bi se oženio, dobio djecu te se skućio u Uništima. Dinarska Uništa su naselili iz Mahovica: Galioti, Grizelji, Samardžije, Samardžići, Škorići, svi katolici, te Maljkovići i Petkovići, pravoslavni. Dosta kasnije (oko 1800.) u južni dio uniške dolinu, u Donje selo, naseljavaju Kovačevići iz Podosoja kraj Vrlike i Utrženi iz Kosora.

 

         Prezime Galiot nastalo je iz naziva zanimanja: galiot, galijat, galeot = mornar, pomorac, tako je u mnogim matičnim knjigama po dalmatinskim gradovima, i zaleđu, zapisano uz ime neke osobe koja se ženi ili je umrla npr. Ivan Skorup, zanimanje – galiot, Ante Brajković, zanimanje – galiot…

 

Vremenom je  od malog galiot, postalo veliko Galiot, odnosno odbačena su starija prezimena i umjesto njih je ustaljeno novo GALIOT,  i kako se krajina oslobađala od Turaka, a granica odmicala na dinarske visove, tako su primorci GALIOTI, sudionici ratnih zbivanja dobili zemlju najprije u Dalmatinskoj zagori (Ogorje, Milešina, ispod Svilaja), a poslije 1718. s druge (sjeverne strane) na Mahovicama i uniškoj dolini. Galioti su bili Jurišići iz Prološca, Medvidovići, Brajkovići, Šimunovići, Šimovići, Penave, Skorupi, Podrug, Škoro i čitav niz po primorju i zaleđu, nitko nije za trajno zadržao prezime Galiot, samo je Jurišić iz Podstrane svoju bravarsku radionu nazvao po nekadašnjem prezimenu, kojeg su nosili do II. svjetskog rata, kada su se vratili starom prezimenu Jurišić, isto je sa Jurčićima u Brelima.

 

         U priobalju i na otocima za vragolasta momka kažu „vidi galiota“ odnosno vidi berekina, ali isto tako znamo da su na brzim brodicama ti isti mornari – galioti sačekivali najprije turske, a po nastanku mira i druge trgovačke brodove i pljačkali ih, pa se isto tako za nekog „lupeža“ (ili  susjed-susjedu) u svađi punih usta zna reći: „Ajde galiote jedan“.

 

         Prezime Galiot se javlja u Dalmatinskoj zagori u XVII. i XVIII. Stoljeću. Tako se u Slimenu, Kučićim, Brelima spominju nositelji tog prezimena krajem XVII. stoljeća, a u isto vrijeme i u Sratoku, Visokoj i još nekim selima kaštelansko-trogirskog zaleđa. Poslije 1699., odnosno 1701., nakon uređenja granice iz(a) Velikog rata, osobe s tim prezimenom javljaju se oko Skradina, te Ogorja i Milešine – selima ispod Svilaje. Poslije Malog rata, iza 1721., godine Galioti se javljaju u Gali kraj Sinja, te u Mahovicama kraj Vrlike. Danas u Gali potomci prvih Galiota nose malo „ULJEPŠANO“ prezime Galiotović, a Galioti iz Mahovica do početka XX. stoljeća iselili su u Uništa, odnono zadnji Galiot je umro bez potomstva i svo imanje naslijedio je neki Blažević koji ga je uzdržao do smrti. Tako danas na Mahovicama postoje toponimi Galiotova ulica, Galiotovo bunari, Galiotove podvornice i Galiotovi doci.  Kod fra Šilobadovića stoji zapisano da su: arambaše Ivan Galiot i Grgo Bušelić sa svojim momcima (Mlečani su kao odgovor na turske upade od domorodaca ustrojili vojnu formaciju po imenu „Junaci“) otišli do Mostarskog blata i od tamo doveli sto goveda. Taj Ivan Galiot,  bio je podrijetlom iz Ingrana, a poginuo je, u borbi s Turcima, pod Kozicom. Neki drugi Ivan Galiot se spominje u Metkoviću, početkom XVIII. stoljeća, jer mu je, kao i Mati Galiotu, dodijeljena neka zemlja. U isto vrijeme djelovao je i veliki neimar fra Ante Galiot Šibenčanin (Galiotović), koji je obnovio crkvu u Skradinu i u Kninu 1701. godine.

 

         Svi Galioti koji danas žive u Hrvatskoj i drugim državama vuku  podrijetlo od uniških Galiota iz Dinare, samo su im matičari (po)kvarili,tj. krivo pisali prezimena, po sluhu i pismenosti, tako da se neki danas pišu npr. Galijat, Galijot, a Galioti u Danilu kraj Šibenika (naselili su dvadesetih godina prošlog stoljeća iz Uništa, od Kukića su plemena) imaju dvojako prezime, jedan brat je ostavio staro prezime, dok je drugi svoje uljepšao dodatkom –vić (Galiotović).

 

         Neki Galioti su promijenili prezime u: Brajković, poznati liječnik u Sarajevu prije ovog zadnjeg (Domovinskog) rata, Bošković u Mostaru – poradi napredovanja u vojnoj karijeri (JNA), a razlog mu je bilo sudjelovanje rođaka u Vojnici dr. Ante Pavelića.

 

         Zanimljivo je da je jedan Galiot u I. svjetskom ratu otišao (odveo ga jedan srpski vojnik k svojima) u Negotin, a njegovi potomci su ipak ostali katolici i danas nose prezime Galiot.

 

         Iza II. svjetskog rata najviše je Galiota iselilo u: Hrtkovce, Viroviticu, Banja Luku, Zagreb i u neka dalmatinska mjesta, a mnogi su se 1945.povukli  u prekomorske zemlje, dok je bilo i onih koji su početkom šezdesetih godina XX. stoljeća, bježeći od Titinog režima, emigrirali u zapadnoeuropske države.

 

         Znamenitih Uništana ima puno više od onih koje ste naveli u Enciklopediji hrvatskih prezimena, kao npr.: Ivan Bikan Galiot, hajduk – odveden u Vidin gdje je u tamnici i umro; fra Antun Galiot Šibenčanin, graditelj; Marijan Galiot, ajdučki arambaša – četovao sa Kalabom i Mijatom Tomićem; Milan Galiot, seoski glavar od 1892. do 1918.; Mijo Galiot, hrvatski uznik, osuđen od Titina režima na smrt – presuda mu je poslije preinačena u 20-ogodišnju zatvorsku robiju; Marko Galiot, odlikovan visokim junačkim  odličjem Poglavnika NDH dr. Ante Pavelića; Jozo Lepurov Galiot, istaknuti hrvatski emigrant u Torontu – Canada; Mijo Galiot, sudac Općinskog suda u Splitu; Jadranka Galiot Kovačić, ravnateljica Etnografskog muzeja u Vinkovcima; Slavko Galiot, dr. arheoloških znanosti – sudionik Domovinskog rata i časnik HV; dr. Boško Galiot, bojnik HV; Frane Galiot, pekar i predsjednik Udruženja pekara grada Zagreba do smrti; Milenko Galiot, dipl. oecc.; Marinko Galiot, dipl. ing.;  Ivan Galiot. dr. stom.; Marko Galiot, rukometaš; Vesna Galiot Gala, pjevačica; Kris (Boris) Galiot, pjevač („Rodila me majka Hrvatica“); Zlatko Galiot, rukometni sudac; Ivanica Cicvarić Galiot, pjesnikinja; dr. Pavica Galiot; Josip Franin Galiot, dipl. ing. – pekar; Jelica Galiot Vuković, farmaceut; Jure Galiot, dipl. oecc; Iva Galiotović (Galeria Galiotović u Sinju), Josip Galiot, diplar…

 

         Da su urednici Enciklopedije hrvatskih prezimena, tražili podatke o Galiotima, dovoljno bi im bilo utipkati naziv Uništa na Google-u, nakon čega bi im se pokazalo ime sela Uništa u Dinari i teškoće današnjih stanovnika, zbog teškoća u komunikaciji s vlastitom državom. Naime iz sela Uništa postoji samo jedan put i on vodi kroz granični prijelaz Raštela-Kvartir, dalje kroz Kijevo, gdje  se putovi odvajaju za Vrliku i desno za Knin i samo tako (i tuda) se može ići za županijsko središte Livno ili pak drugim pravcem: Vrlika – Sinj – Trilj, Kamnesko – Livno, udaljeno 130 km i na drugu stranu preko Knina-Strmice za općinsko središte Grahovo, udaljeno 72 km. Selo crkveno pripada Župi sv. Mihovila u Kijevu (Biskupija Šibenska). Tamo negdje 1852/3. godine Uništa su  pripadala vrličkoj Župi, poradi toga što su stanovnici podrijetlom od Vrlike (udaljene 16 km), ali je te godine učinjena zamjena: Kijevu su pripala Uništa, a Vrlici crkva Sv. Spasa na Vrilu Cetine.

 

         Kad utipkam(o) ime Uništa (Google Earth), onda se prikažu samo podatci Uništa u Dinari, a istoimenog sela kod Višegrada nema, ili je zaselak nekog većeg naselja, pa se stvarno čudim od kuda autorima Enciklopedije ovi podatci o Galiotima kraj Višegrada.

 

         Kao što je izneseno Galioti, a ni drugi Uništani nemaju nikakve veze s Podrinjem, a ni(ti) begom Sierčićem iz Foče, ma što nekakvi navrnuti učenjaci  lupetali, jedan od njih (iz Australije) i sam vuče podrijetlo od Galiota, baba Kaja (Desničina kći) je mama njegova tate Duje, a isto tako i djeda Đuđe mama je kći Ivana Galiota zvanog Pengilo.

 

         Sve što se radi naprečac ne može biti temeljito, a to je onda medvjeđa usluga hrvatskoj povijesti, jer je napisanu laž jako teško ispraviti, pa ozbiljan povjesničar ima teških muka da ukaže na te enciklopedističke gluposti.

 

        

 

Slavko Galiot, profesor