Kardum

Prezime Kardum je nastalo od turske riječi, a znači pobratim. Danas u Hrvatskoj živi oko 1270 osoba s prezimenom Kardum. Srodna su još i prezimena: Kardaš, Kardašević, Kardašić, Kardo, Kardoš, Kardun, Kardumović. Kardumi se u Ramljanima pojavljuju između 1755. i 1757. godine. Tu ih nije bilo 1711. godine. Kardumi su u Ramljane mogli doseliti iz Dugopolja, gdje je u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine nadbiskup Ivan Laghi zabilježio dvije obitelji s prezimenom Kardumović (duža inačica prezimena Kardum): Jurinu sa šest članova i dvočlano kućanstvo umirovljenog svećenika (popa glagoljaša) don Vida Kardumovića, koji je od 1706. godine do 1718. godine bio dugopoljski župnik.
Odgovor na pitanje od kuda potječu Kardumi treba tražiti u starim ispravama, sačuvanim u Rimu i Makarskoj. Dok se nalazio na pastirskom pohodu u Zagvozdu 1707. godine, makarski je biskup Nikola Bijanković (1645-1730) primio pismo od zapovjednika tvrđave Rog (danas Roško Polje pokraj Tomislavgrada) dizdara Ahmeta Izakagića, koji ga moli da primi mladića Grgu Kardumovića i odgoji ga za svećenika, da bi onda kršćanski vjernici mogli imati svetu misu svakoga blagdana. Izakagić ga je još molio da bi biskup svake godine došao u njihov kraj i blagoslovio polja. Kako bi pridobio Bijankovića, poslao mu je na dar jednoga konja, koji će mu dobro poslužiti pri gradnji katedrale u Makarskoj. Bijanković je odmah odgovorio na to pismo i obećao da će mu nastojati udovoljiti i učiniti sve da bi narod bi utješen. Tri godine kasnije, 1710. Bijanković je u sklopu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji posjetio i Roško Polje, gdje je bio prijateljski primljen od dizdara Izakagića i roškopoljskog kapetana Zelil-age Sutlijaševića. I ovom je prigodom Izakagić preporučio Bijankoviću Grgu Kardumovića, koji se već dvije godine školuje za svećenika, a Bijanković mu je obećao da će ga za Uskrs zarediti. Sutradan je biskup dijelio sakrament krizme u susjednim Vojkovićima, a za vrijeme objeda posjetio ga je dizdar Izakagić i pismeno dodijelio kleriku Kardumoviću patrimonij od 30 kanapa zemlje. Takvim postupkom jednog muslimana bili su svi zadivljeni, držeći ovo jedinstvenim slučajem na svijetu. Dakle, godine 1710. Grgo Kardumović je imao oko 25 godina, jer su se u toj životnoj dobi zaređivali svećenici, pa je mogao biti rođen oko 1685. godine. Njegov je otac mogao biti rođen oko 1655. godine, a to znači da su Kardum(ović)i zasigurno bili stanovnici Roškog Polja od polovice 17. stoljeća pa do vjerojatno 1687/88. godine, kada je uslijedila seoba oko pet tisuća katoličkog življa s područja Duvna, Livna, Glamoča, Kupresa i Rame na od Turaka oslobođene teritorije, pod vlašću Mletačke Republike. Upravo stoga biskup fra Pavo Dragićević nije u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godine zabilježio Kardum(ović)e u Roškom Polju, niti bilo gdje u cijeloj Bosni i Hercegovini, jer su odselili izvan Bosne i Hercegovine, pa vjerojatno i u Dugopolje. Podatak da rod Kardumovića već 1706. ima svećenika, don Vida Kardumovića, župnika u Dugopolju (mogao je biti rođen oko 1675. godine) svjedoči da je dio Kardumovića već doselio iz Roškog Polja u Dugopolje. Dio ih je još u Roškom Polju, jer odatle mladi Grgo Kardumović 1708. godine odlazi u Makarsku učiti za svećenika. Sve ovo svjedoči da su Kardumovići ugledan rod u oba prebivališta.
Dakle, Kardum(ović)i sele iz Roškog Polja u Dugopolje, ali i u još neka područja pod venecijanskom vlašću: Lepur, Polača, Vukšić, Prović, Škabrnja (Ravni kotari), Pristeg (Benkovac), Nunić (Knin), a kasnije i u Ramljane. Ipak Kardumovići se pojavljuju i u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine, kad je u Grahovu zabilježena 18-člana obitelj Ivana Kardumovića. Tu se nazočnost Karduma nastavila do najnovijeg vremena, jer prema jednom popisu katolika u općini Grahovo, obavljenom 12. siječnja 1964. godine, u selu Luci živi pet obitelji s prezimenom Kardum: Ivana Markova (8 članova), udovica Marta (6), Anđe, udovice pok.Filipa (6), Ivana Ilijina (4) i Anđe udovice pok. Stipana (7).
Otkud Kardumi u Grahovu? Vratili su se s venecijanskog na tursko područje što nije ništa neobično, a to su turske vlasti često poticale i pomagale, jer od opustjelih područja nitko nije mogao imati koristi. Od grahovskih Karduma je i franjevac Provincije Presvetog Otkupitelja fra Ivan Kardum, čija je smrt zabilježena u franjevačkom mrtvaru 1785. godine. Ne znači li ovaj podatak da su Kardumi bili nazočni u Grahovu i prije 1768. godine? Vjerojatno su bili prebjegli, pa se onda ponovo vratili na pradjedovska ognjišta.
U knizi Andrije Kačića Miošića, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, u dijelu s nazivom Primorski vitezovi, navodi se harambaša Kardum iz Makarske, koji je ubijen u Drežnici od Turaka za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669. godine).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *