Proslava blagdana sv. Ilije 2012. godine

Ovogodišnje obilježavanje zaštitnika Župe Bosansko Grahovo svetog Ilije proroka trajalo je tri dana u sklopu Kulturno vjerske manifestacije ‘Dani sv. Ilije proroka 2012’ koja je počela I. pjesničkim sijelom u čast don Jurja Gospodnetića u petak, XI. Pozivnim malonogometnim turnirom ‘Sveti Ilija’ i služenjem svete mise u Koritima u subotu, da bi se središnja proslava održala u nedjelju, 22. srpnja 2012. godine. Pojedine galerije slika s ovih događanja objavljujemo u kasnijim posebnim vijestima.

Svečano misno slavlje u 11:00 sati u župnoj crkvi svetog Ilije proroka u Obljaju predvodio je biskup banjalučki mons. dr. Franjo Komarica, uz koncelebraciju više svećenika iz Drvara, Švedske, Livna i Travnika. U svojoj homiliji biskup Komarica naglasio je važnost rodne grude i pozvao raseljene Grahovljane da se vraćaju u svoj kraj i da ne zaborave svoje korijene.
U posjet rodnom kraju stigla je i časna sestra Celina Sarić, jedina živuća redovnica iz Župe Bosansko Grahovo, a koja se nalazi na službi u Rimu.
Gospođa Borjana Krišto dopredsjednica HDZBiH predvodila je izaslanstvo HDZBIH na proslavi zaštitnika Župe Bosansko Grahovo Svetog Ilije proroka. U izaslanstvu su bili Mato Franjičević član Predsjedništva HDZBiH, Branko Ivković predsjednik ŽO HDZBiH, Jozo Bagarić zastupnik u ZD Parlamenta FBiH, Stipe Pelivan zastupnik u ZD Parlamenta FBiH, Branko Zrno savjetnik zamjenice Ministra obrane BiH, a kao domaćin – predsjednik OO HDZBiH B. Grahovo Krešimir Sarić.

Nakon Svete Mise upriličen je prigodni kulturno-umjetnički program koji je vodio kninski književnik Ante Nadomir Tadić Šutra. U programu su nastupili KUD ‘Rudine’-Vidoši, KUD ‘Tribanj’-Bila, HKUD ‘Napredak’-Knin, diplar Josip Galiot, pjesnici Petar Vulić i Fabijan Lovrić. Tom prigodom, u ime Zajednice žena OO HDZBiH B. Grahovo, gospođa Ana Rajić, uručila je gospođi Borjani Krišto dar – sliku u tehnici zlatovez.

Ovogdišnju manifestaciju organizirali su Udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine ‘Don Juraj Gospodnetić’ i Župa Bosansko Grahovo predvođena domaćinom – župnikom don Draženom Mirčićem.

Nakon kulturnog programa uslijedila je zakusaka i druženje.

Ovogodišnju su proslavu svojom nazočnošću uveličali i akademkinja Anica Nazor, Ravnatelj Memorijalnog muzejskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor i mnogi drugi.

Slike programa proslave blagdana Svetog Ilije 2012. godine dostavila nam je gospođa Carol Sarić. Riječ je o 35 slika raznog sadržaja, Svete Mise, ljudi, programa i krajolika. Zahvaljujem Carol, a za prikaz cijele galerije, kliknite na sliku!

 

Pogled na Obljaj

Zahvaljujući gospodinu Nikoli Mamiću koji nam je dostavio sliku, možemo svi uživati u ovom pogledu. Za puni prilkaz kliknite na sliku!

 

20. SRPNJA – Sveti ILIJA, prorok (IX. st. pr. Krista)

Kako se radi o zaštitniku naše župe, mislim da će neke čitatelje zanimati više informacija o Svetom Iliji proroku. Tekst je preuzet s portala Sveci katoličke Crkve:

Sv. Ilija je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga – Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači “Jahve je moj Bog”, a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.
Knjiga Sirahova ovako sažima i hvali tu Ilijinu borbu: “I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako li si stračan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika, podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plemenitim konjima. Određen si u prijetnjama budućim da umiris srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život” (Sir 48, 1-11).
Inače je djelovanje proroka Ilije opširno opisano u Prvoj i Drugoj knjizi Kraljeva: 1 Kr 17,1 do 2 Kr 1,18 i 2 Kr 2,1 do 13,25. Prvi se odlomak naziva Ilijin, a drugi Elizejev ciklus.

Ilija je bio rodom iz Tisbe, pa se naziva i Tisbijac. Živio je i djelovao u Sjevernom ili Izraelskom kraljevstvu u IX. st. prije Krista u vrijeme kraljeva Ahaba i Ohozije. Njegovu borbu s bezbožnim Ahabom i njegovom ženom Izabelom, sam prorok Ilija najbolje izriče nalazeći se na Božjoj gori Horebu. Na Jahvin upit zašto je tamo dosao, prorok odgovara: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili Tvoj Savez, srušili Tvoje žrtvenike i pobili mačem Tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život” (1 Kr 19,10). U tim je riječima sav Ilija. One izriču njegovo proročko poslanje u jednom veoma teškom razdoblju povijesti izabranoga naroda.

Tajanstveni Ilijin završetak u Drugoj knjizi Kraljeva opisan je ovako: “Evo se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru. Ilija i Elizej pošli su iz Gilgala. I reče Ilija Elizeju: ‘Ostani ovdje, jer me Jahve šalje do Betela.’ Elizej odgovori: ‘Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ i siđoše do Betela. A proročki sinovi koji su boravili u Betelu, iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: ‘Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?’ On reče: ‘I ja to znam; tiho!’ Ilija mu reče: ‘Elizeju! Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jerihona.’ Ali on odgovori: ‘Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I uđoše u Jerihon. Proročki sinovi, koji su živjeli u Jerihonu, priđoše Elizeju i rekoše mu: ‘Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?’ On reče: ‘I ja to znam; tiho!’ Ilija mu rece: ‘Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jordana.’ Ali on odgovori: ‘Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I tako pođoše obojica. I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtac, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: ‘Traži što da ti jos učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe?’ A Elizej odgovori: ‘Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!’ Ilija odgovori: ‘Mnogo trazis: ako me budeš vidio, kad budem uznesen ispred tebe, bit ce ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće biti.’ I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše između njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: ‘Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!’ I vise ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: ‘Gdje je Jahve, Bog Ilijin?’ I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe” (2 Kr 2, 1-14).
Iz toga opisa staro je židovsko vjerovanje izvuklo zaključak da će se Ilija još jedanput pojaviti na zemlji prije “velikoga Jahvina dana”. Neki sveti oci i Crkveni pisci misle pak da će to biti prije drugog dolaska Mesije, tj. prije sudnjeg dana.

Kod Isusova preobraženja na Taboru u opisu trojice evanđelista sinoptika uz Mojsija nalazimo i Iliju kao predstavnike zakona i proroka ili najznačajnije likove Staroga zavjeta.
Sv. Jakov u svojoj poslanici opisuje Iliju kao uzor uspješne molitve. “Mnogo može molitva pravednika, ako je žarka. Ilija je bio čovjek, koji je patio kao i mi; usrdno je molio da ne bude kiše; i nije pala na zemlju tri godine i šest mjeseci. Zatim je ponovo molio pa je nebo dalo kišu, i zemlja je donijela svoj rod” (Jak 5,16b-18).
Sv. Atanazije u Životu sv. Antuna pustinjaka ističe jedno njegovo načelo: “Svi oni koji se zavjetuju na pustinjački život moraju uzeti kao pravilo i kao zaštitnika velikog Iliju, te u njegovim djelima kao u ogledalu vidjeti kakvo treba da je i njegovo vladanje.”
Sv. Ivan Zlatousti u jednom govoru ovako veliča Ilijino siromaštvo: “Ilija ništa nije imao pa ga ništa nije ni priječilo da se uspne na vrh kreposti; on je ocean bez granica.”
Sv. Izidor Iliju naziva “velikim svećenikom i prorokom”. Njegovo svećenistvo izvodi iz žrtve koju je prorok prinio Jahvi.
Sv. Ambrozije Iliju naziva “pročelnikom proroka”.

Snažni monaški pokret u IV. st. gledao je u Iliji svoj uzor, osobito u njegovoj uzdržljivosti, siromaštvu, boravku u pustinji, postu i molitvi. Zato su ga nazvali čak: “Naš poglavica”. Štovanje svetog Ilije je, kao i inače starozavjetnih svetaca, veoma rašireno u Istočnim Crkvama. Na Zapadu ga veoma štuju karmelićani. Njegov se blagdan u njihovu misalu prvi put pojavio 1551.god.
Hodočasnici u Svetu Zemlju sjećaju se svetog Ilije naročito na brdu Taboru i Karmelu. U slavenskom pučkom vjerovanju, koje je prisutno i u našim krajevima, Ilija zapovijeda gromovima i kiši, pa ga čak i nazivaju “Ilija gromovnik”. Daleko je vrijedniji od toga shvaćanja pogled na velikog starozavjetnog proroka u duhu onoga što nam o njemu govori Božja objava.

Rijetko se koji svetac toliko časti, ne samo kod katolika, nego i kod ostalih kršćana, muslimana i Židova, kao Sv. Ilija. Cijela kugla zemaljska posuta je njegovim crkvama i kapelama, u čemu i naša domovina ne zaostaje.
On je i glavni zaštitnik ĐAKOVAČKE i BOSANSKE biskupije, te Crkvene provincije Bosne i Hercegovine.
Sva mjesta s kojima tradicija veže boravak Sv. Ilije sačuvala su do danas bar neki spomen na velikog Proroka.
Ispod visokog Horeba stoji i danas neobična drvena zgrada nazvana Ilijina kapelica. Podignuta je nad ulazom u špilju u kojoj je boravio Sv. Prorok.
I u Sarepti je bila u prva kršćanska vremena podignuta crkva u čast sveca. Spominje je i sv. Jerko. Danas ne postoji, ali Arapi i danas zovu to mjesto Mar-Elias, tj. sv. Ilija.
Najljepši spomenik sv. Ilije jest na Karmelu, koji Arapi zovu Dzebel mar-Elias. To znači Brdo sv. Ilije. Do Kristova dolaska dugo je tu bila “proročka škola”, pod Ilijinim imenom, koja se kasnije pretvorila u židovsku bogomolju. Ta je špilja duga 14-15 m, široka 7-8 m, a visoka 6 m. Kršćanska predaja veli da se tu Sv. Obitelj sklonila na povratku iz Egipta. Druga predaja veli da je sv. Joakim imao na Karmelu svoja stada i da je dječak Isus iz nedalekog Nazareta posjećivao karmelske pastire.

Kad je kršćanstvo dobilo slobodu broj pustinjaka na Karmelu jako se umnaža. Karmel pod zaštitom Sv. Ilije cvjeta svecima. Tu je 1156. g. i ukazanje Sv. Ilije pustinjaku sv. Bertoldu koji gradi prvi pravi samostan pod zaštitom Bl. Dj. Marije. U njemu boravi i sv. Šimun Stock od kojega potječe škapular.
Redovnici su mnogo trpjeli. Gradili su, ali im se rušilo. Mnogi su progonjeni, protjerani i poubijani. Sve je to trajalo dok nije 1827. g. sagradjen današnji samostan s crkvom Gospe Karmelske. U njoj je stavljena i špilja Sv. Ilije nad kojom stoji natpis: “U ovoj je špilji boravio nekada veliki vođa i otac proroka Ilija Tezbićanin”
Uz samostan ima i “vrelo sv. Ilije”. Nedaleko vrela ima i mala visoravan o kojoj narod priča slijedeće: “Tamo je bio veliki vrt i voćnjak. Jednoga dana prolazio je Sv. Ilija umoran i žedan i zapitao vrtlara jednu dinju. Škrti vrtlar mu odgovori: ‘Nema u mene dinja, ovo je sve kamenje’. Prorok ce mu nato” ‘Neka i bude sve kamenje’. I danas se vidi na tom mjestu kamenje slicno dinjama, lubenicama, kruskama, a narod to zove “Ilijin vrt”.
Na krajnjem istočnom obronku Karmela visokom 515 m nad morem diže se jadan karmelićanski samostan. Pred samostanskom crkvicom stoji veliki kip Sv. Ilije. Mjesto se zove el-Muhraka. Tu je prema tradiciji Prorok prikazao onu žrtvu, kod koje se očitovao Bog Izraelov.
IME je hebrejskoga porijekla i znači: JAHVE JE MOJ BOG.

Obavijest o smrti: Mira Merle rođ. Sarić

Obavještavamo rodbinu, prijatelje i čitatelje da je nakon kratke i teške bolesti gospođa Mira Merle rođ. Sarić blago u Gospodinu preminula, 15. svibnja 2012. godine.
Ispraćaj drage pokojnice biti će u četvrtak 17.svibnja 2012. godine u Rijeci, s početkom u 14:00 sati.
Neka počiva u Gospodinu!

Sretan Uskrs

El Greco 'Uskrsnuće'
El Greco (1541-1614) Uskrsnuće

Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
(1Kor 15,53)

Dragi rođaci, prijatelji i čitatelji!

Sretan Uskrs žele vam Šimun, Jakov, Matko, Ana i Tomislav Sarić

Uništa – Proslava blagdana svetog Josipa

Napisao: Petar Vulić


Galerija slika

Jučer, na blagdan sv. Josipa, po prelijepu (skoro pa proljetnom) vremenu, zaputih se na sv. Misu u Uništa, mjestašce – Bogu iza nogu. Kako sam unaprijed znao za svoje,tj. naše konačno odredište, a prolazeći kroz Sinj (uz samo alkarsko trkalište) pomislih kako taj Božji dan neću potrošiti u ništa,tj. alkarskim rječnikom kazano neće biti: Alkar taj i taj: PROMAŠIO ili pogodio U NIŠTA. Kako jučer bje ponedjeljak pogotku U SRIDU se ni u ludilu nisam ni nadao. Svaki drugi punat: U JEDAN ili U DVA mi je dobrodošao. Samo da ne bude U NIŠTA, kamo zapravo (i) idem! E, sad, dvije-tri riječi i o tom mom – jučerašnjem već spomenutom i konačnom odredištu:

Uništa je naselje u općini Bosansko Grahovo, FBiH, BiH. Posebna su po tome što je pristup selu moguć jedino iz Hrvatske, iz smjera Kijeva, od kojeg je udaljeno svojih 7-8 km. S druge pak strane, selo od ostatka BiH dijeli planinski masiv Dinare.

Uništa su (čitam na poveznici: http://hr.wikipedia.org/wiki/Unista) do 1991. bila jedno od 2 naselja (uz Korita – 2 stanovnika), s hrvatskom većinom u općini Bosansko Grahovo.

Nacionalni sastav stanovništva 1991., bio je slijedeći:

Ukupno: 216

Hrvati – 117 (54.16%)

Srbi – 97 (44.91%)

Ostali, neopredijeljeni i nepoznato – 2 (0.93%)

Prohodeći kroz Kijevo (“baci jedan bili cvitak tamo iznad Kijeva!”, rekao bi Jura Stublić) pohitasmo tim i takvim Uništima ususret. I na polovici puta, gle li čuda, dvadesetak metara ispred našeg vozila dva poveća (vjerojatno uvozna) vuka pretrčaše cestu. Čudo jedno! Nu, ne bojim se, jer moje prezime ionako potječe od imenice VUK (ali ne Karadžić!). Idemo dalje.

Gledam i snimam: snijeg se još uvijek izležava po obroncima planine Dinare (Kunare!) i nikako da okopni, kao neke moje potajne želje npr.

U Uništima nas je dočekala novosagrađena crkva sv. Josipa (dopala mi se na prvi pogled!), a to što sam ju jučer imao priliku vidjeti treba(mo) ponajviše zahvaliti prof. Slavku Galiotu, dipl. arheologu, koji je sam po sebi posebit slučaj, jer… koliko znam (a po svemu sudeć od jučer više ne znam ništa!) arheolozi se bave iskapanjem, a prof. Galiot se bavi i gradnjom crkvi. Bez njegova truda od tamošnje crkve ne bi ništa ni bilo. U to sam 100% uvjeren!

U samoj pak crkvi i okolo nje okupilo se podosta Uništana i njihovih gostiju. Dosta je došlo i mojih Grahovljaka na čelu s neizostavnim Krešimirom Sarićem. Pozdravljam se s ljudima, koji su nadasve prijazni. I, tako, priupita me jedan od njih:

– Kako Ti gospođa!?

– Odlično, rekoh! (Joj, pa otkud meni gospođa,tj. drugarica Žena, pojma nemam!?, m. op.).

– Kol’ko Ti ono imaš krava? – nastavi isti.

– Otkud znam, valjda četiri-pet! – rekoh: A, što ću!? Čovjek me očito s nekim zamijenio (Otkud mi krave!? Ja sam po horoskopu Bik – samac!, m. op.).

Nu, pustimo šalu na stranu, jer i šale su (nam) danas postale jako nastrane. Važno je pribilježiti kako je sv. misno slavlje u novosagrađenoj crkvi sv. Josipa predvodio i propovijedao fra Božo Mandarić.

Poslije sv. Mise pokraj same crkve mladi Vrličani (u prelijepim narodnim nošnjama!) se uhvatiše u kolo, a kao glazbena pratnja poslužio im je jako nadareni diplar Josip Galiot.

Nakon toga je (valjda) u mjesnom domu priređen bogati domjenak za sve uništanske goste i ine uzvanike. U toj prigodi je, prije objeda, prof. Slavko Galiot održao prigodnu besjedu (valjda neće zaboravit kako se danas svaka promidžba /skupo/ plaća!), koju donosim u cijelosti:

»Prošle su tri godine od postavljanja kamena temeljca, i posvete od strane našeg biskupa msgr. Ante Ivasa, i evo nas sada okupljenih pred gotovim činom, radosni što je naša crkva završena i spremna za blagoslov.

Dopustite da pozdravim najprije crkvene oce: fra Petra Klarića, gvardijana kninskog, koji redovno nazoči sv. misnom slavlju povodom našeg sveca zaštitnika sv. Josipa i koji je izvršio blagoslov crkve, pozdravljam našeg župnika fra Danka Glibotu, pozdravljamo fra Juru Šimunovića i sve njegove novake, pozdravljamo župnika Vrlike fra Josipa i fra Lea…

Pozdravljam izaslanike Središnjice HDZa BiH: g. Matu Franjičevića, člana skupštine zastupničkog doma Federacije BiH, predsjednika kluba zastupnika HDZ-a, i g. Ivana Vukadina, ujedno i gradonačelnika grada Tomislavgrada g. Branka Ivkovića predsjednika ŽO HDZ BiH, pozdravljam sve članove ŽO HDZ BiH.

Pozdravljam drage goste – predstavnike susjednih bosanskih općina iz HBŽ: Kupresa, na čelu s predsjednikom OO HDZ BiH g. Pericom Romićem (i) Glamoča, na čelu s g. Markom Bagarićem, g. Krešu Sarića iz Grahova i sve nazočne Grahovljake, pozdravljam Livnjake na čelu s povjerenikom OO HDZ-a Livno g. Darinkom Mihaljevićem, koji je već stekao sve uvjete za počasnog seljanina sela Uništa, jer nam je više puta dolazio u pohode.
Pozdravljam predstavnike braniteljskih udruga, policije, DGS-a na čelu sa zapovjednikom g. Kovačem i njegovim zamjenikom, Pozdravljam naše drage goste iz susjednih dalmatinskih mjesta: Kijeva, koje je ujedno i naša župa, Vrlike, na čelu s gradonačelnikom g. Ivanom Ćorićem, posebno pozdravljam dožupana splitsko-dalmatinske županije gospodina g. Luku Brčića, te našu dragu gošću gradonačelnicu grada Knina g-đu Josipu Rimac, kojoj ujedno čestitamo imendan, a moram naglasiti da je upravo ona našu crkvu sv. Josipa obdarila slikama postajâ ‘Križnog puta’, i na kraju pozdravljam dopredsjednika GS UHDV 1941.-1945. g. Porina Schreibera, dipl. ing. (koji je našoj crkvi uime Udruge darovao zavjetnu sliku sv. Josipa!, m. op.). Pozdravljam sve vas nazočne što ste unatoč radnom danu našli vremena da dođete i tako uveličate ovo naše slavlje blagoslova crkve sv. Josipa – patrona Uništa. I da ne zaboravim posebno istaknuti da su među nama potomci Tome Galiota koji je krajem XIX. stoljeća, odselio/priženio u Danilo iznad Šibenika, a bio je Rajkanov i Bandalov stričević, iz njihove kuće, te Nakiće iz Mirlovića zagore, koji su potomci hajdučkog arambaše Marijana Galiota, i koji čuvaju njegovu sablju.

Kao što vidite crkva je gotovo završena, još treba urediti pročelje i zvonik, obložiti ih kamenom, isto tako ovaj oltar, koji je postavljen samo privremeno, treba kamenom obložiti i naravno ukrasiti ga s pripadajućim obilježjima križom i pleterom. Za to će nam trebati znatna novčana sredstva, kojih trenutno naš župnik nema na računu, i koja bi trebala biti namijenjena za uređenje crkve sv. Josipa. Ja neću ulaziti u to tko je koliko dao, i je li itko od mještana dao svoj prilog za gradnju crkve, no, moram istaknuti nesebičnu pomoć predsjednice Federacije BiH g-đe Borjane Krišto, zahvaljujući kojoj smo dobili novčanu pomoć, koja je uručena našem župniku, isto tako i prethodnu Vladu RH koja nam je u nekoliko navrata na račun župe uplatila skromna sredstva kao pomoć za izgradnju crkve. Zahvaljujemo i nekim susjednim dalmatinskim gradovima na prilozima koji su pomogli dovršetku izgradnje naše crkve i Županiji splitsko-dalmatinskoj. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti g. Krešimira Sarića koji je nesebično pomagao dovršetku ovog projekta, a o njegovom angažmanu oko pomoći stanovnicima sela Uništa, najbolje znaju stanovnici ovog izoliranog i od svakog zaboravljenog sela. Jedinu pravu brigu o selu, uz nas nekoliko podrijetlom iz sela, vodi Krešo, on svima bez obzira na svjetonazore osigurava humanitarnu pomoć, dokumente i još cijeli niz drugih za život važnih potreba.
Neću držati političke govore jer ovo nije ni mjesto ni vrijeme, no moram ukazati na jedan nadolazeći problem radi kojeg ako se na vrijeme ne otkloni u ovom selu u budućnosti više nitko neće stanovati. Taj problem je ‘šengen’, uz sve poznate probleme kojeg svi vi vidite: izoliranost i cestovna nepovezanost s matičnom državom, izostanak obnove kuća, izostanak dovođenje infrastrukturnih i gospodarskih sadržaja u selo, bez koji preduvjeta nema trajnijeg opstanka u selu. A ovaj problem ‘šengena’ doći će kad RH uđe u Europsku Uniju, tada se iz sela neće moći nikuda, osim preko planine za Bosnu i ilegalno – stranputicama u Dalmaciju, kao što su naši preci to činili u vrijeme kad nisu postojale suvremene cestovne komunikacije i različita prijevozna sredstva.

Prema nekima najbolje rješenje bilo bi pripajanje sela susjednoj općini Kijevo, kojoj i crkveno pripadamo ili izgradnja ceste prema Grahovu, što će ponovno biti problematično, jer dio ceste mora prolaziti teritorijem RH.
Da ne pokvarimo naše slavlje, o ovim teškim temama ćemo pričati na drugom mjerodavnom mjestu, sada Vam svima želim dobar tek, i pozivam o. gvardijana da blagoslovi ove Božje darove…«

Ovo vrlo lijepo blagdansko druženje je (po)trajalo svojih 4-5 sati. Po izlasku iz tople prostorije napolju nas dočeka ‘Vjetar s Dinare’, ali bez Marka Perkovića Thompsona.

Ako Bog dadne (a treba nam vjerovati) i dogodine ću pohoditi Uništa. Valjda ću i tom prigodom pribilježiti štogod!

Download cijelog dokumenta *.pdf